
Znaš,nemam ja snage za ovo...I nikada necu shvatiti kako ti uvek možeš bolje i više.
Gledaš me tim dubokim,pametnim očima koje nikada nisu bile zbunjene,i koje su uvek imale odgovor na sve.Naučila si me svemu što znam,i nisi dozvolila sebi da me razmaziš jer si znala da me život neće maziti.
Jedino me nikada nisi naučila da volim sebe.Iako to godinama pokušavaš.I danas,kad sam rešila da posustanem i posmatram svoj život iz mišje rupe,znam da žališ zbog toga.Nudiš mi šetnju.Posle dvadesetčetvoročasovnog rada,dok ti se oči polako sklapaju,želiš da šetaš sa mnom.
Ljubiš me u čelo,a ja se cerekam kao kad sam pre deset godina,ležeći u tvome krilu,pričala kako jedva čekam da porastem.
Smejem se najbezbrižnije na svetu.
Konačno.
Mama... Najjača, i jedina!
ОдговориИзбришиIvana,
ОдговориИзбришиupravo to.Niko kao mama...