Dugo zelim da nesto kazem.
Zaustim,pa knedla stane u grlu. Srecom,tastatura me nikad nije izdala...
Novembar je. 2016. godina.
Novembar je...majka koja me gleda ocima punim ponosa sto licim na nju,ponosnu i upornu,dostojanstvenu i zauvek sklonu empatiji.
Novembar je izgubljen dvadesettrogodisnji zivot.
Jebem te,zivote,i kanceru,i priliko sto se propusta.
Novembar su karte za Balasevicev koncert na koji je Jelena isla sa nama 2013.
Nas tri ponovo idemo...A ona ce biti tamo sa nama,nasmejana kao tada,raspevanog srca u grlu,samo bez kise..Pocivaj u miru, Provincijalko.
Novembar je...Pred kisu. Pred nove ljubavi. Pred borvu sa raznim situacijama zivota.
Vise ni godine ne umem da sumiram.
Ne mogu reci da je bila losa. Ne mogu reci da je bila dobra. Poklanjam se tom prostom toku vremena koji je konstantan,s nama ili bez nas.
Zivim sa sve sirim plucima,jer zaista ne znam sta mi moze doneti novi dan.
Ono na sta sam se zarekla...ovih dana...je da nijednom danu necu dozvoliti da svane uzaludno.
*Ne umeh drukcije da pretocim u reci bujicu emocija koje osecam. Sreca-tuga-razocaranje-spokoj. Sve mi se cini da,cak i kad pomislim da sam odrasla,nesto me opet natera da odrastem jos malo.
Zaustim,pa knedla stane u grlu. Srecom,tastatura me nikad nije izdala...
Novembar je. 2016. godina.
Novembar je...majka koja me gleda ocima punim ponosa sto licim na nju,ponosnu i upornu,dostojanstvenu i zauvek sklonu empatiji.
Novembar je izgubljen dvadesettrogodisnji zivot.
Jebem te,zivote,i kanceru,i priliko sto se propusta.
Novembar su karte za Balasevicev koncert na koji je Jelena isla sa nama 2013.
Nas tri ponovo idemo...A ona ce biti tamo sa nama,nasmejana kao tada,raspevanog srca u grlu,samo bez kise..Pocivaj u miru, Provincijalko.
Novembar je...Pred kisu. Pred nove ljubavi. Pred borvu sa raznim situacijama zivota.
Vise ni godine ne umem da sumiram.
Ne mogu reci da je bila losa. Ne mogu reci da je bila dobra. Poklanjam se tom prostom toku vremena koji je konstantan,s nama ili bez nas.
Zivim sa sve sirim plucima,jer zaista ne znam sta mi moze doneti novi dan.
Ono na sta sam se zarekla...ovih dana...je da nijednom danu necu dozvoliti da svane uzaludno.
*Ne umeh drukcije da pretocim u reci bujicu emocija koje osecam. Sreca-tuga-razocaranje-spokoj. Sve mi se cini da,cak i kad pomislim da sam odrasla,nesto me opet natera da odrastem jos malo.