
Voli me ispred kamina u našoj maloj kući
sa ružičastim mašnama na zavesama i belim baldahinom nad krevetom,
i dve dečije sobe u roze i beloj boji;
Voli me kad nasmejan odlaziš na posao i kad se umoran vraćaš kući,
u Beogradu.
Zbog jednog zajedničkog ćebeta na minus petnaest,
i anđela u snegu a tvoje zimogrožljivosti,
i zajedničkih knjiga sa crnim oznakama
na petnaestoj, i tridesetoj i dvesta pedeset sedmoj strani.
Zbog piknika svake subote i letovanja u Egiptu,
i mojih nepresušnih suza, i tvog smešnog kikotanja.
Zbog poljubaca u čelo i nenormalno dugih zagrljaja,
zbog naše ostvarene bajke.
Voli me,
dok ne ostarimo
i neki tamo Alchajmer nas natera da zaboravimo
prvi susret kod Terazijske česme
prvu šetnju na Kalemegdanu
prvi poljubac u malom studentskom stanu,
izmešan sa mojim ugljenikovim reakcijama i tvojim... ko zna čime.
Samo me voli ,
samo me voli zauvek.
perfektno :)
ОдговориИзбришиPrelepo ...
ОдговориИзбришиPRELEPO
ОдговориИзбришиHvala.(:
ОдговориИзбришиJe li Simonov bio inspiracija? Lijepo...
ОдговориИзбришиNe, inspiracija su bile tuđe ljubavne priče koje, sklopljene u jedan ovakav mozaik, daju moj najlepši san :)
ОдговориИзбришиPrelepo. :)
ОдговориИзбришиKao Aleksandra Kovač. ;)
ОдговориИзбриши:)
ОдговориИзбриши