
''Did you love me the way I loved you?'' u pozadini,
a u prvom planu sama
čuvena scena sa rolnom toalet papira
i opijena od šake lekova
koje gutam
trudeći se da izbegnem grip
i još štošta što ide uz njega.
Spavam,
a u snu padam u nesvest
već danima
bežim od problema na javi
od neorganizovanosti vremena
i nabacanosti misli.
Ne umem da budem rešena baš kada je potrebno
i to mi se obije o glavu
svake godine u isto vreme.
Kad bih bar
zaobišla kijavicu
odspavala nedelju dana
i krenula dalje
sa istim osmehom koji me ne napušta.
Jedino je on
još uz mene.
Нема коментара:
Постави коментар