25. 10. 2011.

Pismo Meni.


Isplači se. Udari sebi onoliko šamara koliko je potrebno, operi zube onoliko puta koliko je potrebno.

A onda pokupi sve konce koji su ti poispadali iz ruku, ako treba vrati se par metara unazad i savij ta leđa, pruži ruke i čvrsto ih zgrabi, a onda zajedno sa njima, ma koliko bilo teško, a biće, kreni punom parom napred i ne osvrći se.

Život prolazi. Imaš ovu misao sada, imaćeš je i za trideset godina. Samo je tvoj izbor hoćeš li tada biti uspešna i zadovoljna svojim životom, ili ćeš plakati nad nekom knjigom kao što to sada činiš.

Pokaži svetu da si iznad jednostavnosti i prosečnosti. Da za tebe četiri stranice nije ništa. Kao ni budućih četiri hiljada sa kojima češ se sresti. Ako imaš deset dana da naučiš 4000 stranica, uči 400 na dan. Ne uči 2000 dnevno. Nećeš uspeti.

Niko nije savršen, ali ako želimo, možemo prići jako blizu savršenstvu. Ako sad ne ispružiš ruke i dohvatiš ga ulažući i poslednji atom snage u to, ono će ti pobeći, zauvek.

Нема коментара:

Постави коментар