1. 3. 2010.

Proleće



Mene ne zanima kako zaradjuješ za život.
Ja želim da znam za čim žudiš i da li se usudjuješ da sanjaš
o tome
da ispuniš čežnju svoga srca.
Mene ne zanima koliko godina imaš.
Ja želim da znam da li ćeš
rizikovati da ispadneš budala zbog
ljubavi, zbog snova,
zbog avanture koja se zove biti živ .
Mene ne zanima koje planete utiču na tvoj Mesec.
Ja želim da znam da li si dodirnuo središte spostvene tuge, da li
su te životna razočarenja otvorila ili si se skvrčio
i zatvorio
iz straha od daljeg bola! Želim da znam možeš li sedeti sa bolom,
sa bolom mojim ili svojim,
ne meškoljeć
i se da ga prikriješ ili umanjiš ili izbrišeš.
Želim da znam možeš li drugovati sa radošću, sa radošću
mojom ili svojom ;
Možeš li se prepustiti divljem plesu i
dopustiti da te zanos preplavi do samih vrhova prstiju i ne
upozoravati nas da budemo pažljivi, da budemo realistični,
niti da se setimo svih ljudskih ograničenja.
Mene ne zanima da li je priča koju mi kazuješ iskrena.
Ja želim da znam mozžeš li razočarati druge da bi bio iskren
prema samom sebi ;
možeš li podneti optužbu izdaje i ne izdati spostvenu dušu.
Ja želim da znam možeš li biti veran te stoga dostojan poverenja.
Želim da znam mozžeš li videti lepotu čak i ako nije
lepa svaki dan.
Želim da znam možeš li živeti sa promašajem, sa promašajem
svojim i mojim,i još uvek stajati na rubu jezera i srebrnastoj
mesečini uzvikivati “To”!
Mene ne zanima gde živiš ili koliko para imaš.
Ja želim da znam možeš li se dić
i posle noći bola i očaja,
Iscrpljen, satrt do srži, i uraditi ono što se mora uraditi za decu.
Mene ne zanima ko si ti ni kako si se obreo ovde.
Ja želim da znam hoćeš li stati u središte ognja zajedno sa mnom
i ne ustuknuti.
Mene ne zanima gde si ili šta si ili sa kim si studirao.
Ja želim da znam šta je to što te drži iznutra,
u trenucima kada se sve ostalo ruši.
Ja želim da znam možeš li biti sam sa sobom; i da li zaista
voliš društvo u kome se nadješ u trenucima praznine
.


Ja sam pronašla svoj recept za sreću.
Bez ljubavi,ili nekih bitnih promena.
Za mene je proleće počelo danas,i trajaće zauvek.
A skrivalo se,oduvek-u meni.

2 коментара:

  1. Lepo razmišljaš. Slažem se...
    A zaključak mi se naročito dopada. Naravno, oduvek je bilo u tebi! :D Pričala sam ti ja o tome, ali naravno, morala si sama to da pronadješ, negde u sebi! Drago mi je!

    ОдговориИзбриши
  2. Ivana,draga,tek sad shvatam :) Sreća,sreća radost!Uživancija!:)))

    ОдговориИзбриши