27. 1. 2011.

Neka te niko ne poželi ove noći, neka se niko ne usudi...


Volela bih sad
da ti se uvučem u krevet
onako kako samo ja umem,
da te poljubim ispod oka,
tamo gde nemaš sitnu bradu
i da se stopim s tvojim grudima.
Ali tiho,
sasvim tiho,
da se nijednim uzdahom
ne otkrijem,
da možeš da se probudiš
i da se nasmeješ
mom čuperku kose
na svojim grudima.

I uradiću to jednom,
kad prestaneš da se ljutiš na mene
jer se ja ljutim na tebe
što se ljutiš na mene
i tako do u nedogled.

Hoću, onda kad budemo imali
još milion uspomena
zbog kojih ću se
posle svake svađe
grčiti
prljajući jastuk
svojom novom
vodootpornom
maskarom.

Нема коментара:

Постави коментар