12. 7. 2010.

Ne zaslužujem.


Znaš i sam da ne zaslužujem ovo.

Ja sam ta koja se vratila ranije sa puta da bi bila tu za naših jebenih ko zna kojih mesec dana,da bih te zagrlila i kupila ti Milka čokoladu.

Ja sam ta koja se u ponoć pojavila ispred tvoje kuće dok su drugarice u pozadini plakale jer sam,jelte,romantična.

A pošla sam u suzama,to jest ostala sam jaka neko vreme,ne želim da znaš da sam plakala.

Otišla sam milioniti put se pitajući-čemu sve ovo?

Hiljadu puta me ne zaslužuješ.

Hiljadu i jedan.

M'rš!

6 коментара:

  1. Pa da,samo nemoj to da zaboraviš kad se ohladiš i kada te malo pusti ljutnja.I nemoj slučajno da brišeš ovaj post!

    ОдговориИзбриши
  2. Oh. Razumem. Skroz.

    Možda da probaš da budeš malo s njim i po ko zna koji put uvidiš da te ne zaslužuje? Možda tada bude bolje. A možda se i on opameti. Samo možda.

    ОдговориИзбриши
  3. Žao mi je kad vidim sve te divne ljude, koji svoj potencijal devastiraju, služeći se romantikom, emocijama, i tako-ti-time-tim.

    Vino, brate. Pljuga. Skepticizam. Hedonizam. Estetika. Sasvim dovoljno ;)

    ОдговориИзбриши
  4. Kajzeru,neću brisati,ali ću razmisliti pre sledećeg ovakvog pisanja :) U pravu si,skroz.Ali kasnije je došlo zaista logično objašnjenje sa jakim razlozima.Kako da onda ostanem ljuta?

    ОдговориИзбриши
  5. Lena,
    nažalost(ovog puta na sreću),nikad ne odustajem tako lako.Prepuštam se slučaju i sačekaću da vidim gde će me odvesti.

    ОдговориИзбриши