24. 6. 2010.

Harmonija

Zev.

Konstantno jedna ruka i neponovljiv osećaj.

Tvojoj ruci moja toliko pristaje da izgledaju kao da su delovi mozaika koji se njima upotpunjuje.

Ti grliš,učiš vožnju,tešiš i glumiš ozbiljnost.

Ne volim te-to je još uvek klinački,rekli smo...

Ti ljubiš sa uzvičnikom kao ja,i uvek napišeš zadnji.

Ti pričaš sve i vodiš me po nekakve felne.

Ti si lenj i umeš da budeš klinja.

Ti poklanjaš ogrlice i cveće.

Ne daš mi da psujem i grliš sasvim dovoljno.

Konačno,drugačiji.

1 коментар: