16. 6. 2010.

C'est la vie...Nekad siv,nekad žut.


Znam,menjamo se u pravcu vetra.Ne znam više vredi li...

Dunav nam je svedok.Gomila svetlucavih odsjaja u vodi i besprekorna tišina.

Tamo je počelo,tamo se i završilo-uz iskrenost,par suza i ogromno olakšanje.

Samo jedno boli....ostaje prašina kajanja za sve greške,velike i male.

A vetar ponekad naiđe.

Srećom, oluja nikada.

12 коментара:

  1. Река зна. А ветар ће већ све да реши...

    То тако бива и другачије није могло.

    ОдговориИзбриши
  2. ToMCee,
    nadam se samo da se nikada neću uveriti u suprotno.:/

    ОдговориИзбриши
  3. Maximus,
    nadam se da ću u vreme te oluje,kad naiđe,imati neko novo drvo koje će gordo stajati i štititi me od vetra.
    A postove brišem jer ih je previše,a nijedan nije savršen,niti preko potreban.

    ОдговориИзбриши
  4. Kajzeru,
    znači li to da će sve biti ok?:)

    ОдговориИзбриши
  5. Samo ću ovo napisati "Gomila svetlucavih odsjaja u vodi i besprekorna tišina."

    Ne bih da kvarim tišinu :***

    ОдговориИзбриши
  6. Ja sam OPEt pročitao ono što si obrisala.
    Što brišeš, bre?
    Vidiš da ne vredi, Google reader sve pamti!

    ОдговориИзбриши
  7. Dok nije tornado u pitanju prezivecemo nekako.

    ОдговориИзбриши