13. 1. 2017.

2017

Nisam mogla da budem sama, pa sam prešla 200km da ih vidim. Ponela sam i knjige,i sada, dok oni igraju karte a ona mi spava u krilu,listam tehnologiju izrade injekcija jednom rukom i nikad produktivnija nisam bila.
Zato želim da rodim troje dece, da nikad više ne osetim takvu usamljenost koja te natera da pređeš gomilu kilometara širom zemlje,ili nedajbože sveta,da bi s nekim popio čaj onda kad poželiš.
On će večeras piti kuvano vino,rekao je da je trebalo da dođem..Da nazdravimo našim prehladama,smrznutim rukama(njegove su ipak veće od mojih),vatrometu u ponoć..A ne zna da se moja novogodišnja želja već ostvarila kada sam ga upoznala.
Specijalan je dan za srpski narod, ali i za mene. Srce mi je puno i ovu sreću vežem crvenim kanapom,najjače,i oko nje mornarski čvor,zaključavam je u sanduk i ne dam je nikom.
Bože, daj ovakav spokoj svakom biću na planeti.
Daj nam zdravlja i empatije. Sve drugo će biti okej.
Srećan praznik,pravoslavci.

Нема коментара:

Постави коментар