13. 11. 2016.

Beg u oklop

Posle nekog vremena provedenog u okruženju punom ljudi
samo želim da pobegnem, da se zavučem u svoju ljušturu
ušuškanu i toplu, bezbrižnu
da se ,,operem'' od zlobe i pokvarenjaštva,licemerja i obmana
da se oporavim za još jedan krug Pakla

Teško mi je da funkcionišem
a sve me to tek čeka,kažu
mobing na poslu, cicijaštvo, izdaje
od strane svakog i svih
neću dugo izdržati, kažu
ako ostavim srce na raskrsnici
ako budem večno svakom dostupna
za svakog brižna poput majke

Prepući ću od tuge i razočarenja
neće me biti ni za sebe samu
kamoli za druge
i nikada se neću naučiti pameti...

Danas je samo jedan od sivih dana u Beogradu. Odlažem sve obaveze za..nikad. Ne mogu ljude...Ne mogu da pazim na svaku reč, da očekujem nož u leđima.
Željna sam svoje porodice. Pomislim na svakog od njih ponaosob, čak i na onu malu kiflu koja se bezbrižno migolji u svom krevecu nesvesna sveta koji je okružuje,ni lepog ni ružnog u njemu.
Sa njima je ok. Sa njima sam svoja, i oni su moji.
Moj mini svet idealnog i savršenog.

Nedeljna nedostajanja.

Нема коментара:

Постави коментар