Dve godine razmišljamo o ovom danu,smišljamo razloge za beg.
Nadam se lepšem svitanju a moj grad me vuče kao teg...
Hoće li sve ići po planu i biti onako kako smo planirali? Da li sam ja u pravu, ili si u pravu ti?
Jesam li jaka kao što mislim? Hoću li voleti svaki dan? Možda ćeš mi mnogo više faliti, možda ćeš se i ti buditi sumoran...
Mama i tata.Dva vedra lica.Kako će sada sami, bez nas? Da li im treba brzalica, ili će odmah preći u kas?
Sanjam daljinu, sanjam Beograd onako kako sam ga oduvek i sanjala.
Sanjam formule i vedra lica.Nova lica.
S jedne strane, jedva čekam.
A s neke druge....
Нема коментара:
Постави коментар